Janko Ignjatović: Kada se spoje strast prema farmaciji i putovanjima

Janko Ignjatović je uspešan student doktorskih studija na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu na modulu Analitika lekova. Pored studija, ovaj rođeni Leskovčanin već  pet godina radi za jednu beogradsku turističku agenciju i ne krije da su mu putovanja uvek inspiracija. Vodio je ture po celoj Evropi, mediteranskim zemljama i  severnoj Africi, što mu nije predstavljalo veliki problem jer pored želje za avanturom, Janko poseduje i zavidno znanje nekoliko svetskih jezika.

Neposredan povod za ovaj intervju je izuzetan uspeh koji je Janko ostvario na  Novartisovom internacionalnom biotehnološkom kampu za lidere i inovatore – BioCamp-u, koji se održavao u sedištu ove eminentne kompanije u Bazelu, Švajcarska.  Novartis je jedna od vodecih inovacionih farmaceutskih kompanija u svetu. U konkurenciji od 70 studenata sa najpoznatijih univerziteta iz celog sveta, Janko Ignjatović iz Srbije je proglašen za individualnog pobednika, zajedno sa Eli Goldberg iz SAD i Sarah Elnaiem iz Velike Britanije.

Šta je prethodilo tvom odlasku u Bazel?

Ovom događaju je prethodilo učešće u regionalnom Sandoz BioCamp-u u Ljubljani u Sloveniji koji je okupljao 35 studenata iz 11 istočnoevropskih zemalja. Tu sam proglašen za individualnog pobednika , zajedno sa svojim kolegom iz Slovenije i na taj način stekao pravo na učešće na globalnom takmičenju u Švajcarskoj. Pored toga sto sam predstavljao Srbiju i Farmaceutski fakultet, kao pobednik regionalnog Sandoz BioCamp-a reprezentovao sam i Sloveniju i kompaniju Sandoz.

Reci nam više o samom Biocampu?

Ja sam bio učesnik globalnog BioCamp-a u Bazelu, koji zapravo predstavlja međunarodni naučni i biznis forum za pažljivo odabrane i veoma uspešne studente osnovih, doktorskih i postdoktorskih studija iz čitavog sveta, namenjen razmeni znanja, dodatnom usavršavanju i zajedničkim projektima u visokokonkurentnom poslovnom okruženju. U tom smislu, ono što je posebno značajno za nas koji se bavimo prirodnim, konkretno medicinskim naukama, je primena našeg teorijskog znanja u praksi i plasiranje inovativnih proizvoda na tržište; dakle, svaki novi lek koji se razvije i proizvede sa ciljem dobrobiti ljudi, mora da bude ekonomski isplativ.

Tokom BioCamp-a u Bazelu imali smo priliku da prisustvujemo predavanjima istaknutih stručnjaka, ne samo iz oblasti farmacije već i društvenih i ekonomskih nauka, koji su nam osim  znanja pružili i inspiraciju za dalje profesionalne podvige. Pored toga, imali smo izuzetnu privilegiju da u sedištu Novartisa u Bazelu vidimo njihove upravne zgrade, ali i ono najbitnije – istrazivačke laboratorije za razvoj novih lekova. To je neprocenljivo iskustvo imajuci u vidu da smo, moje kolege iz celog sveta i ja, na samom početku karijere imali priliku da vidimo i doživimo iz prve ruke kako funkcioniše farmaceutska industrija. U istrazivačkom centru videli smo, slobodno tako mogu reći, budućnost farmacije. Povrh svega, mi smo u timovima radili i na tzv. studijama slučajeva. To su bile hipotetičke poslovne situacije u kojima se zahtevalo liderstvo i primena svih znanja koje smo sticali na fakultetima.  Konkretno, radili smo na studiji slučaja razvoja novih antibiotika i njihovog plasiranja na tržište. Mi smo puni teoretskog znanja, a Novartis nam je omogucio više poslovnih simulacija u kojima svo to znanje možemo primeniti u svrhu razvoja novih lekovitih preparata i njihovog plasmana na tržište sa ciljem dobrobiti pacijenata.

Kako je na tebe uticala saradnja sa kolegama iz celog sveta?

Radili smo u timovima koji su bili internacionalni, jer jedna globalna kompanije poput Novarstisa zahteva saradnju između ljudi sa svih meridijana. Ja sam uživao u saradnji sa svojim kolegama, a tim je sastavljan tako da  svako od nas bude vrsan poznavalac svoje struke. Pored farmaceuta, bilo je i onih koji su se bavili bioinženjeringom, razvojem softverskih programa, ali i finansijama i marketingom. Taj spoj je kao posledicu imao jednu jako efikasnu i inspirativnu saradnju.

Novartis je vama pobednicima obezbedio jednu izuzetnu nagradu. Reci nam o čemu se radi?

U pitanju je desetodnevna poseta najsavremenijem i najnovijem Novartsovom kampusu u Šangaju sledeće godine. Verujem da će to biti svojevrsan dalekosežni pogled u budućnost farmaceutske struke, čime sam počastvovan i čemu se neizmerno radujem.

Pored neopsornog znanja iz farmacije, ti si se usavršavao i u drugim oblastima.

10660589_10152466546233962_1774471357_nZa farmaciju sam se, pre svega, opredelio jer je moja velika strast u životu da pomažem drugim ljudima. Ja sam se uvek bavio aktivnostima koji su me činili srećnim i koje su kao takve bili neiscrpan izvor inspiracije za sve moje profesionalne poduhvate. Moja druga velika strast je upoznavanje novih ljudi i kultura, a preduslov za to je poznavanje jezika. Zahvalan samo na tome što je rad u toku studija i upoznavanje sa ljudima uticao na to da postanem osoba kakva sam danas. Pre nego sto sam upisao fakultet, položio sam sve međunarodne ispite iz engleskog jezika. Nemački jezik sam učio 8 godina i kao srednjoškolac se usavrpavao u Frankfurtu i Beču. Kada sam krenuo na Farmaceurski  fakultet, dobio sam stipendiju za ućenje španskog jezika, koji mi je bio neophodan u mom bavljenju turizmom. Nove ture su mi uvek davale vetar u leđa za učenje novih jezika. Ture po Rusiji su me inspirisale da naučim ruski jezik do 4. nivoa. S obzirom na sve veci priliv turista iz Kine, prihvatio sam kineski jezik kao novi izazov. Kineski jezik je postao moja nova strast i zahvaljujuci dobrim profesorima položio sam međunarodni ispit iz poznavanja kineskog jezika. Pored toga, učio sam i francuski jezik. Zbog tretmana koji sam dobio u regionalnom  kampu u Ljubljani i zbog časti koju su mi ukazali poslavši me na globalni BioCamp, trenutno učim slovenački jezik.

Nabrojao si toliko zemalja i regija koje si posetio, da mislim da je bolje da pitam gde sve NISI bio? Šta na tebe ostavlja najveći utisak? Da li postoji neka zemlja kojoj se uvek rado vraćaš?

Evropu sam zaista obišao uzduz i popreko, a radio sam pre svega proputovanja i avanturističke ture. Najveći utisak na mene su ostavili ljudi koje sam upoznao. Baveći se turizmom, shvatio sam da svaki vodič mora pomalo biti i psiholog. Svaki covek koji je bio sa mnom u kontaktu je na mene preneo neko svoje lično iskustvo koje sam ja otvoreno prihvatao. Tokom studija u ispitnim rokovima moj izvor pozitivne energije i motivacije za učenje bila je poseta Španiji u toku leta kada sam radio kao predstavnik agencije za turiste sa područja stare Jugoslavije.

Iako sam tamo išao poslom, unapred sam se radovao svakom kontaktu sa ljudima i svim trenucima u predivnim Španskim gradovima. Zbog njenih temperamentnih stanovnika, prekrasnog jezika, kulture i svih znamenitosti koje obožavam, u Španiji sam se osećao kao kod kuće. Uveren sam da nije bilo mog honorarnog posla i svih kako prijatnih, tako i neprijatnih situacija, ja ne bih bio ista osoba… Cenio sam svaki trenutak u inostranstvu, trudio se da ga adekvatno iskoristim za savladavanje jezika i da prenesem svu svoju očaranost našim starim kontinentom turistima kao bi se osećali prijatno. Ali sam zato, ispunjen zbog novih poznanstava i avantura koje sam delio sa mojim turistima, željno iščekivao i radovao se povratku u Srbiju, koju pored svega najviše volim.

Za kraj, da li možeš našim čitaocima odati tajnu – šta je ključ tvog uspeha?

Pre svega, budite svoji! Radite ono što vas čini srećnim, jer je to izvor inspiracije za sve lične i poslovne podvige u životu. Smatram da je podrška porodice i prijatelja neizmerno važna i da uvek treba nalaziti balans između poslovnih i privatnih uspeha sa jedne, i želja i snova sa druge strane.

Intervju radila: Marija Ognjanović

1 COMMENT

  1. Konacno da se spoza ta glad koju imaju mladi ljudi uspesni u svojoj struci. Njima najvise i prijaju nagrade tog tipa, da im se omoguci da sire svoja znanja, uticaj, da im se omoguci kontakt sa strucnjacima iz sveta

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here