Jubilarna 50. Gitarijada

Opšti utisak mnogih sa ovogodišnje jubilarne 50. „Gitarijade“ jeste da su one od pre dve ili tri godine bile bolje i da je trebalo da te „Gitarijade“ budu jubilarne. Moj utisak je da su se ljudi koji su došli na ovogodišnju „Gitarijadu“ odlično proveli, da su uživali u dobroj muzici i prepoznatljivom spoju roka i Zaječarskog piva.

vv
Foto: Sava Kostić, gitarijada

Iako je po mišljenju mnogih ovogodišnja „Gitarijada“ nije opravdala očekivanja, meni je bila odlična i mislim da je održala dugogodišnju tradiciju.

Prvo, kao što je to primetio i ovogodišnji rokonačelnik Moša zvani „Zlatni prsti“, pala je kiša. Svi znaju da „Gitarijada“ bez kiše ne ide. Bar malo. Zatim, činilo se sasvim ispravnim da „Zlatni prsti“ koji su osnovali ovu manifestaciju, koja će kasnije prerasti u instituciju, otvore revijalni deo programa. Kao odgovor na negodovanja mnogih, Moša nam je rekao: „Da nije bilo ovogodišnje „Gitarijade“, a bilo je malo problema, ja bih skupio dva, tri benda, došli bismo ovde na Kraljevicu, stavili zvučnike i svirali – i ja bih rekao ‘Gitarijada je održana.'“

Koliko god da volim ovu manifestaciju i da sam uz nju odrastala, kao i uz ovu vrstu muzike, priznajem, nisam poznavala sve ovogodišnje bendove, niti njihov rad. Kada je na scenu stupila „Teška industrija“ bila sam vrlo prijatno iznenađena načinom na koji su oni „pokvarili“, kako su se sami izrazili, sve one pesme koje svi dobro znamo i volimo da pevušimo, poput „U meni jesen je“, „Bolje biti pijan nego star“, „Bitanga i princeza“…

vvvvvvvvvvvvvv
Foto: Sava Kostić, gitarijada

I iako se čini da je napolju minus, a kiša koja nas je osvežila je doprinela hladnoći koja ulazi u kosti i od koje trnu zubi, žurka na stadionu ne jenjava. Uz žestoke zvuke pesama „Ritma nereda“ i dobro poznate hitove „Van Gogha“ potrala je do ranih jutarnjih časova.

Druge večeri nastupali su „Bjesovi“, koji su na ovoj manifestaciji pobedili 1993. Te godine moji roditelji su se upoznali. Zapitala sam se da li su ih zajedno slušali. Ova sentimentalna nit se nastavila na sledećem koncertu. „Eyesburnu“ je ovo bio oproštajni koncert, pa su nastupili u prvoj postavi na oduševljenje fanova. Dok čekamo koncert „Riblje čorbe“, koja je sada već sastavni deo „Gitarijade“, saznajemo ko su finalisti: „Hadži prodane duše“ (Užice), „Brat“ (Užice), „LSD“ (Banja Luka), „Dark sky“ (Kosovska Mitrovica), „Klot“ (Beograd) i „Nu ance“ (Sofija). Smeškam se i likujem u sebi jer su moji favoriti u finalu.

Poslednje veče otvara finalni okršaj demo bendova. To je to, drugari, šta ste uradili, uradili ste. Ostaje samo da čekamo odluku žirija i vrisak publike. A onda na scenu stupa „Uriah Heep“. Kako je šarmantni voditelj rekao: „Mnogi od vas su bili mladi kad su se oni pojavili i slušali ih sa oduševljenjem. Mnogi od vas koji ih danas slušate nisu ni bili rođeni kad su se oni pojavili.“ I, zaista, slušam ih ja sa svojim društvom, a par metara dalje stoje moji roditelji. Gledam u nas mlade, zelene, na kojima život nije ostavio traga i njih, malo starije od nas, ali još uvek mlade duhom. I shvatam: ovo je suština „Gitarijade“.

vvvvvDok žiri veća ko je najbolji zabavljaju nas „Love Hunters“. A onda dolazi i taj trenutak. Stiskam zube i sa drugarima čekam presudu. Pobednici su „Hadži prodane duše“, jer, kako su sami rekli, prodali su dušu đavolu, a po odluci publike najbolji je banjalučki „LSD“. Potom na scenu izlaze volonteri, neizostavni deo svake „Gitarijade“, koji pomažu u njenoj realizaciji. Znam da je negde s njima i moja sestra, ali je ne vidim. Mislim, bukvalno je ne vidim, jer nemam naočare. Kada su oni sišli i seka mi se pridružila, na scenu je izašao „Kerber“. Zamolila sam Galeta da se slika sa mnom posle koncerta i, pokazujući na dečka, rekla: „Samo da znate, bili ste mu mnogo dobar izgovor da me muva“, na šta se Gale nasmešio i rekao: „Zato smo tu.“ Potvrda ove tvrdnje može se videti u prosidbi koja se dogodila tokom koncerta. Ivana je rekla „da“ Aci.

Da, možda ovogodišnja „Gitarijada“ nije ispunila sva očekivanja. Ali je u mnogome bila podsednik. Fensi festivali su super. I, da, niko ne bi negodovao zbog dolaska nekog velikog domaćeg ili stranog benda. (Osim možda ljudi koji žive direktno ispod Kraljevice.) Ali to nije neophodno. Sve što je potrebno je malo dobrog roka, malo piva i osobe koje u tome uživaju jednako kao i vi. Bilo da je to društvo od njih desetoro, najbolja drugarica koju zovete telefonom u pola jedan jer ide pesma koja je skroz u njenom fazonu ili voljena osoba da vas stegne oko struka kada krene „vaša“ pesma.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here