Digitalno nasilje – reci NE nasilju (6)

Dete krene u školu i dobije kompjuter, tablet ili pametni telefon. Ako već i u vrtiću nije posedovalo neku od ovih stvarčica. Profili na društvenim mrežama se brže bolje otvaraju jer „svi ih imaju!“ Za početak, sve je bezbrižno, igraju se igrice, sakupljaju poeni, lajkuju slike kućnih ljubimaca.

A onda, odrastaju.

Počinje da im bude važno koliko prijatelja imaju, pa dodaju i koga znaju i koga ne znaju. Bitni su lajkovi. Bitno je kako izgledaš na fotografijama. Dodajte uz to mladost, neiskustvo, naivnost i brojnost ljudi koji to mogu i žele da zloupotrebe.

Naslućujete ishod.

Dovoljno smo čitali o pedofiliji ili slučajevima kada se tinejdžeri samoubijaju jer su ih drugari vređali ili ismevali na društvenim mrežama, ali i uživo.

Šta je digitalno nasilje?

Digitalno nasilje uključuje sve slučajeve korišćenja elektronskih uređaja i Interneta da bi se neko namerno uplašio, povredio ili ponizio (slanje pretećih ili uvredljivih SMS poruka, mejlova, snimanje video klipova i kačenje na internet i sl). Ono može biti prisutno 24h svaki dan u sedmici, nije prostorom ograničeno, publika i svedoci mogu biti mnogobrojni i mogu se brzo povećati.

Internet nasilje

Preko Interneta možemo biti žrtve i odraslih i vršnjaka.

Ono što je specifično kod ove vrste nasilja jeste to što se nasilnicima pruža mogućnost anonimnosti. Žrtve mogu da pretrpe veliku (za početak psihičku) štetu, a da pritom nemaju mogućnost da se zaštite ili odbrane. Informacije se putem Interneta brzo šire što dodatno komplikuje situaciju i uslovljava problem.

Digitalno nasilje je teško ograničiti, posledice su ozbiljne, ali rešenje nije zabraniti mladima da koriste Internet. Njih bi trebalo edukovati kako da bezbedno i obazrivo uživaju u društvenim mrežama i svakodnevnom surfovanju.

Ko je odgovoran?

Rešavanje problema pre svega počinje od roditelja, preko škole, pa sve do državnih institucija koji bi inicijativama i zakonima trebalo da regulišu ovu oblast.

Međutim, „roditelji male dece nisu svesni opasnosti, a roditelji adolescenata nemaju dovoljno veština da izgrade dobar odnos sa decom, i često znaju jako malo o Internet tehnologiji”, kaže Dubravka Nikolovski, rukovodilac projekta o suzbijanju digitalnog nasilja „Igraj bezbedno“.

Gotovo svi učenici pristupaju svakodnevno Internetu, a manje od polovine roditelja se interesuje šta oni za to vreme rade. Zato, bez obzira na neinformisanost o digitalnom nasilju, trebalo bi raditi na komunikaciji roditelja i dece kako bi se svaki mogući problem već na samom početku sasekao.

Digitalno nasilje u školama

Činjenica je da bi se digitalno nasilje smanjilo potrebno je na što bolji način povezati Ministarstva, škole, roditelje i decu. Za sada najveći broj projekata pokreće Ministarstvo prosvete u saradnji sa Unicefom, koje takođe podržava razne druge projekte. Iako je veliki broj škola uključen, neke ne pokazuju preveliku spremnost da sarađuju i ne govore mnogo o digitalnom vršnjačkom nasilju sa đacima.

Takođe, postoji problem jer škole često ne mogu da zainteresuju učenike za temu o kojoj se priča. Razlog pre svega je u tome što mnogo profesora još uvek ne gaji preveliki optimizam prema informacionim tehnologijama ili ne znaju da ih koriste. Učenici, s druge strane, izražavaju posebno interesovanje za nove tehnologije i često neoprezno ostavljaju svoje podatke i pristupaju svakakvim sajtovima.

Ipak, u prethodnim projektima su pokazali da znaju kakve opasnosti vrebaju na mreži. Trenutno su najveći problem, u celoj mreži prevencije digitalnog nasilja, roditelji. Oni još uvek ne poseduju dovoljan nivo znanja o Internetu i modernim tehnologijama. Društvene mreže se koriste u velikoj meri među mlađom populacijom i tu je važno napraviti korake u vidu edukacije i prevencije digitalnog nasilja.

Prijavi nasilje

Da podsetimo, nasilje prestaje sa tobom!

Ako si žrtva nasilja ili poznaješ nekoga ko trpi batine, uvrede ili druge vrste uznemiravanja i napadanja, moraš to reći glasno.

Nasilnike treba prijaviti, jer je to jedini način da se sa njima izborimo.

Kome se obratiti za pomoć?

Na sajtu www.nasiljenemaopravdanja.org možeš pronaći SOS brojeve telefona, a imaš mogućnost i da sa drugima podeliš svoju priču kako bi sebi, ali i njima pomogao i pokazao da nisu sami.

Samo zajedno se možemo izboriti za sigurnost i bezbednost svih nas.

Šta mogu da uradim ukoliko sam preživeo/la neki oblik nasilja?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here