Zanimljivosti iz života (smrti) poznatih pisaca

Predstavljamo Vam zanimljivosti iz života (smrti) poznatih pisaca. 

Da li su kanonski pisci živjeli kanonske živote? Možda je književna istorija “kriva“ za njihova kanonska određenja u stvaralštvu, a sve izvan je stvarnost koju je trebalo graditi. Apokrifni životi činili su kanonsku postojanje književnosti i još malo više – oni su stvarali prave ličnosti koje su danas gotovo svima poznate.

 

Tin Ujević
Tin Ujević

Tin Ujević, šeret i kavgadžija, ponajviše boem koji je slao telegrame na Mars, koji je svojim obešenjačkim ponašanjem bio atrakcija, koji je za sebe izjavio da je mrtav, a u trenucima života vrijeme je najviše provodio u kafani, kažu savremenici, a kaže i anegdota:

Tin s povezom preko očiju probava vina i pogađa koje je koje.
Crno, preklanjska berba. Donijeli ste ga od Ginića.
– Sićevačko! Lanjsko. Troše ga kod Trandafilovića i Tri seljaka…
– Smederevsko, ovogodišnje, kaže kod treće probe, nije najbolje. Vinograd okrenut jugozapadu.
Donesu mu četvrtu čašu. Vodu. Proba. Mršti se. Još nekoliko gutljaja, pa skidajući povez s očiju, poraženo izgovora:
Ovo nikada nisam pio!

Đura Jakšić
Đura Jakšić

Bilo je kafane, pića, boemstva i prije avangarde,  jer ništa novo pod suncem. Đura Jakšić pjesnik, slikar i obožavalac vina:

“Vina, Milo!” — orilo se,
Dok je Mila ovde bila.
Sad se Mila izgubila:
Tuđe ruke vino nose.
Ana toči, Ana služi,
Al’ za Milom srce tuži.

Krčmarica Mila, stihovi o Mili, Devojka u plavom i slikar Đura Jakšić, sve upućeno jednoj čežnji, želji i nadanju. Ko je bila Mila? Ako poezija ne može da hrani, a ne može ni vazduh, premda oboje održavaju pjesnika u životu, možda je slikarstvo moglo, možda i nije, ali eto, bar je pokušalo. Jakšić dolazi u banatsku varoš sa nadom da će ga boje manastirskih fresaka i portreta bogatih održati u onom fizičkom životu, za duhovni nije mario, jer je Mila bila ta koja ga je razarala, a poezija ta koja ga je iznova gradila. Učmalost banatske sredine se liječila u kafani, sanjarijama o krčmarevoj kćerki Mili, koja je bila inspiracija za poeziju, za sliku Devojka u plavom. Samo to, i ništa više, jer se Mila udala za drugog, a pjesma Mila – tugaljiva, puna razočarenja sakrila se iza Jakšićevog pseudonima Teorin. Ostalo sve je priča o nesrećnoj ljubavi, utkano u nju malo mita ili legende o nedostižnoj(mrtvoj) dragoj.

Gogolj
Gogolj

Kakva su to vjerovanja nastala o Gogoljevoj smrti?

Budući da je patio od malarije i da je padao u duboku komu, pisac se bojao da ga ne zakopaju živog, pa je zato pisao svojim prijateljima: Amanet vam teški božji da se telo moje ne sahranjuje dok god se na njemu ne pokažu očigledni dokazi raspadanja.  Šta se zapravo desilo? Istina živi između izmišljenih kazivanja i zanimljive priče. Kada su 1931. godine prekopavali groblje na kojem je Gogolj bio sahranjen, daske njegovog kovčega bile su izgrebane. Legenda je ubijedila – pisac se probudio u grobu. Da je postojala ona uzrečica iz engleskog jezika saved by the bell možda danas Gogoljeva smrt ne bi živjela kao legendarna priča. Značenje uzrečice: ljudi u prošlosti koristili su lijekove za spavanje, budući da se previše uspavaju, nije se znalo da li su živi ili mrtvi, a pojam kome tada je bio nepoznat, pa kada su ih sahranjivali, za svaki slučaj stavljali su kanapčić u kovčeg povezan sa zvoncetom iznad groba, da bi ljudi mogli da pozvone u slučaju da se probude, dakle – saved by the bell.

Puškin
Puškin

Šta je ruski boem bez dvoboja?

Nič! Šta je Puškin sa povrijeđenom aristokratskom čašću? To se moralo ispraviti, životom ili smrću, bilo šta drugo nije dolazilo u obzir. Puškin nije birao smrt, ali mu je na kraju dvoboja ipak dopala, sa čašću ili bez nje. Na jednoj strani je stajao Puškin, a na drugoj D’Antes, jer, avaj, Puškin je branio ponos i ženinu sigurnost, jer  D’Antes je pokušao da je zavede. Budući da je suparnik prvi pucao, ranio je pisca u stomak. Spasa nije bilo, premda ga je Puškin povrijeđen okrznuo malo metkom. Dva dana kasnije nakon dvoboja Aleksandar Sergejevič Puškin je preminuo, a njegova djela su ostala spremna da pričaju o dvobojima glavnih likova svojih pripovijesti!

 

Zašto ne završiti ovaj tekst vinaverski – Vinaverom. Neka on bude  – Beskrajani, plavi krug. U njemu, zvezda. –  ovog teksta. Njegovih nekoliko riječi o Crnjanskom:

Bivši čovek.

Javljam prijateljima da sam u duhu svoje poezije prestao biti čovek i postao drvo. Sva pisma upućivati: Topčider, 7-ma bukva, levo.

Miloš Crnjanski,
bivši čovek.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here