Multikulturalni Sombor, u kojem, prema poslednjem popisu, žive čak 24 nacionalne manjine, bio je idealan domaćin prvog seminara u okviru programa „Branitelji i braniteljke manjinskih prava u Srbiji”, okupivši diplomirane pravnike, studente završnih godina i postdiplomskih studija pravnih fakulteta, kao i mlade advokate iz cijele Srbije.
Poziv za sljedeću generaciju, koja će se okupiti u septembru u Novom Sadu, možete pogledatiOVDJE.
U želji da vam približimo pojam manjina i probleme sa kojima se susreću, razgovarali smo sa Vanjom Dejanović, apsolventkinjom Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i volonterkom Beogradskog centra za ljudska prava.
Ko sve spada u manjinske grupe?
− Pomen riječi manjine većinu ljudi asocira na pripadnike nacionalnih manjina. Međutim, pored nacionalnih manjina, u manjinske grupe ubrajamo i osobe sa invaliditetom, pripadnike LGBT populacije, žene, radnike, odnosno svakog pojedinca čija su prava ugrožena samo zato što se taj pojedinac po nečemu izdvaja iz većine.
Kao polaznica ovog programa imala si priliku da se upoznaš sa problemima manjinskih grupa u Srbiji. Sa kakvim problemima se to pripadnici manjina svakodnevno susreću?
− Ako uzmemo za primjer osobe sa invaliditetom, ugroženost njihovih prava kreće prvenstveno od toga što nemaju omogućen pristup svakoj ustanovi. Dakle, uskraćeno im je jedno od osnovnih ljudskih prava − pravo na kretanje. S druge strane, svaka ustanova treba da zapošljava osobe sa invaliditetom, a to u praksi nije ispunjeno. Sve to dovodi do nerazumijevanja od strane drugih ljudi koji nemaju priliku biti okruženi tim osobama, pa i ne vide da ih i sami ponekad diskriminišu. Problemi manjina razlikuju od sredine do sredine. Tako, na primjer, u Vojvodini kao multikulturalnoj sredini postoji problem nedostatka sudskih tumača. To dovodi do problema prilikom vođenja sudskih postupaka jer stranke ne mogu ostvariti svoje zahtjeve na maternjem jeziku.
Jedna od obaveza svakog učesnika programa jeste i vršnjačka edukacija. Na koji način planiraš sprovesti ovaj zadatak?
− Moja zamisao vršnjačke edukacije jeste održavanje predavanja kroz interakciju sa učenicima srednjih škola. Smatram da je to najpogodnija grupa od koje treba krenuti. Vrlo je važno da mladi budu svjesni problema koji ih okružuju, kao i problema sa kojima se susreću njihovi vršnjaci. Želja mi je da ih kroz ovu edukaciju podstaknem da nastave ovo što smo mi počeli.
Napomenula si da je od svih aktivnosti tokom seminara „Forum teatar” ostavio najveći utisak na tebe . Šta predstavlja „Forum teatar”?
− Forum teatar je kreativni oblik igre koji uključuje i glumce i gledaoce. U pitanju je „teatar potlačenih” koji za cilj ima da nas stavi u uloge drugih ljudi kako bismo shvatili da se svako od nas vrlo lako može naći u nekoj od situacija iz života potlačenih. Od nas se očekivalo da kroz aktivno učešće publike pokušamo doći do realnog rješenja konkretne situacije. Ja sam bila stavljena u situaciju djevojke koja nema jednu ruku i na trenutak sam mogla osjetiti kako je to kada te članovi grupe isključuju iz zajedničkih aktivnosti jer smatraju da im ne možeš biti od koristi.
Glavni cilj programa jeste formiranje mreže mladih branitelja i braniteljki manjinskih prava. Od kakvog je značaja jedna takva mreža, kako za pripadnike manjina tako i za mlade pravnike?
− Ovu mrežu činiće pravnici iz svih dijelova Srbije koji žele biti stručni za različita pitanja u vezi sa pravima manjina, ali i kršenja tih prava. Cilj je da, sutra kada pripadnici manjinskih grupa traže našu pomoć, možemo da ih shvatimo i pomognemo im. Ovo je, takođe, jedan od načina da manjinske grupe budu u kontaktu sa zaštitnicima svojih prava.
Dio programa jeste i medijsko pojavljivanje svakog od učesnika. Kako mediji mogu uticati na poboljšanje manjinskih prava?
− Ideja je da putem medija probudimo svijest kod ljudi, da ukažemo na postojanje onih čija su prava ugrožena jer su drugačiji i da mi kao pojedinci možemo uticati na to da se takva negativna praksa ne pojavljuje.
