Mesec maj u ritmu matematike

    AUTORKA Danijela Radovanović

    Četvrtu godinu zaredom maj u Beogradu postaje mjesec matematike zahvaljujući Centru za promociju nauke i Matematičkom institutu SANU. Uz zvuke bubnjeva, u matematičkom ritmu, 5. maja otvorena je manifestacija pod nazivom “Maj mjesec matematike”, poznatija kao M3. Sve do 5. juna na 12 lokacija u Beogradu organizuju se brojne interaktivne matematičke izložbe, radionice za djecu, različita zanimljiva predavanja i tribine, a ove godine sve to je posvećeno vezi matematike, muzike, kreativnosti i ljudske svakodnevice.

    Jedno od tih predavanja održao je i doktor Zvonimir Šikić, profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba i autor knjige “Matematika i muzika”. Na ovom predavanju imali smo priliku čuti neke zanimljive činjenice o vezi koja spaja ove dvije oblasti.

    Možemo reći da matematika ima veze sa svim oblastima ljudske aktivnosti koje na bilo koji način uključuju u sebe prostor i vrijeme. S obzirom da je muzika oblik umjetnosti koji je suštinski zasnovan na protoku vremena, povezana je sa dijelom matematike koji se bavi funkcijama. No, ono što spaja matematiku i muziku u najširem smislu jeste činjenica da obje pokušavaju da uhvate skrivenu strukturu i harmoniju u svijetovima čiji su objekti apstraktni. Traganje za simetrijom, harmonijom i poretkom u naizgled haotičnom svijetu beskonačnih mogućnosti jeste pravi smisao i matematike i muzike.

    Veza između muzike i matematike u prošlosti nikada nije dovođena u pitanje. Veliki umovi oduvijek su nastojali razumjeti njihov odnos. Još su stari grčki filozofi, posebno Platon i Aristotel, uviđali sličnosti i uveliko istraživali veze između ove dvije oblasti. Zanimljivo je da su oni bili uvjereni da je muzika žanr matematike te su je uvrstili među „quadrivium“ matematičkih vještina zajedno sa geometrijom, aritmetikom i astronomijom.

    Počeci teorije muzike se vezuju za grčkog matematičara Pitagoru i njegove sledbenike, pitagorejce. Polazeći od rezultata koje su dobili izučavajući harmonije u muzici, oni dolaze do zaključka da je u osnovi svega postojećeg broj. Smatrali su da su principi matematike principi svega i da se harmonija univerzuma zasniva na harmoničnim odnosima među brojevima

    U osnovi muzike jeste puls koji se sastoji od niza identično ponavljanih otkucaja i to je ono što svako od nas može lako da uhvati dok sluša muziku. U okviru pulsa note mogu biti grupisane u beskrajne varijante kombinacija, a njihov zbir u jedinici vremena uvijek je isti i striktno određen, baš kao i u matematici. Bez obzira kako nešto sabirali, oduzimali, množili ili dijelili, rezultat sa jedne strane jednačine mora biti jednak rezultatu sa druge strane.

    Vještina izračunavanja prvenstveno leži u razumijevanju modela i to je ta veza koja može odigrati ključnu ulogu u kognitivnom razvoju djece, omogućavajući im da se ističu u matematici kroz učenje muzike. Pojava da muzika stvara poboljšanje sposobnosti vezanih za matematiku poznata je pod nazivom Mocart-efekat.

    Ako vam sve ovo nije dovoljan dokaz za to da matematika i muzika imaju mnogo toga zajedničkog, onda imamo pravi video za vas koji pokazuje kako to zvuči u praksi. Američki muzičar Majkl Džon Blejk (Michael John Blake) dosjetio se kako da matematičku konstantu Pi pretvori u muziku. Počeo je od toga da brojevima dodijeli tonove C dur ljestvice, pa je tako broju jedan dodijelio notu C, broju dva notu D i tako sve do broja sedam, koji predstavlja notu H. Broj osam je takođe C, ali za oktavu više, broj devet je nota D, a nulu predstavlja broj deset, pa je dobila ton E, koji je za decimu udaljen od osnovnog tona. Kada je svaki broj dobio svoju notu, onda je Majkl svakoj noti dodijelio i trozvuk čiji je osnovni ton upravo ta nota.

    PODELI

    POSTAVI ODGOVOR

    Please enter your comment!
    Please enter your name here