Elbrus 2016

U sklopu ekspedicije Republike Srpske „Elbrus 2016“ organizovan je uspon na najvisi vrh Evrope, Elbrus, koji je visok 5,642 mnv. Tim ekspedicije cinilo je 6 clanova Igor Milosev, Miroslav Trivic, Drasko Zgodic, Dijana Vrhovac, Milica Bogdanovic, kao i Jovana Bogojevic iz Pozarevca.Ova ekspedicija deo je projekta „7 SUMMITS“ Planinarsko alpinistickog kluba SUMMIT iz Banja Luke i ovo je cetvrti od sedam uspesno izvedenih uspona na najvise vrhove kontinenata.

Elbrus 2016

Ekspedicija je izvedena u periodu od 13-17.jula 2016.godine, a sam vrh je ispenjan nakon samo cetiri dana, 16. jula 2016. s obzirom da je planirano da se vrh penje najranije sestog dana od ulaska u planinu.
Pre same ekspedicije, dan nakon sto smo stigli u Terskol, zapoceli smo prvi aklimatizacioni uspon na Čeget, gde smo dostigli visinu od 3200mnv.
Vec sledeci dan, zapoceli smo uspon na Elbrus tako sto smo gondolom popeli iz Azaua do stanice Mir, koja se nalazi na visini 3,450mnv. Od stanice Mir, penjali smo do prvog kampa Garabaši, koji se nalazi na 3,700mnv. Nakon sto smo se smestili zapoceli smo novi aklimatizacioni uspon do kampa Priut-11 na 4,100mnv, odakle smo se vratili u Garabaši i prenocili. Sutradan, imali smo aklimatizacioni uspon od Garabašija do Skale Pastuhove, iznad Pastuhovih stena na 4,800mnv, odakle smo se ponovo vratili na 3,700mnv, gde smo prenocili jos jednu noc. Treci dan uspona popeli smo se do kampa Priut-11 na 4,100mnv i gde smo imali dan odmora. Zbog dobre vremenske prognoze i dobrog psihickog i fizickog stanja clanova tima, odlucili smo da se u toku noci petak na subotu u jedan iza ponoci krece na zavrsni uspon na najvisi vrh Evrope, Elbrus. U jedan sat iza ponoci, krenuli smo iz Priuta-11 pored Pastuhovih stena do sedla koje se nalazi na 5,416mnv. Sedlo deli istocni (5,621mnv) i zapadni vrh (5,642mnv) Elbrusa. U sedlu smo napravili pauzu gde smo se hidrirali, nadoknadili energiju energetskim blokovima i (napicima). Korigovali smo opremu i nastavili da se krecemo ka vrhu. Stazu prema vrhu cini duga i naporna traverza koju smo na ovoj visini morali preci za duzi period nego sto je planirano. Taj poslednji deo uspona trajao je dva ipo sata. Najvisu tacku Evrope dosegli smo nakon 8 sati teskog uspona. Na vrhu smo jedni drugima cestitali i uz suze radosnice i zagrljaje svi zajedno podelili ove nezaboravne trenutke. Nakon sabiranja impresija usledilo je fotografisanje clanova tima sa zastavama drzava i klubova. Imali smo tu privilegiju da se na vrhu nadjemo sa nasim prijateljima iz crnogorske ekspedicije i da ovaj uspeh podelimo sa njima. Zbog velike visine na samom vrhu nismo mogli da se zadrzimo vise od 40ak minuta, te smo morali da krenemo sa vrha prema nasem kampu. Silazak sa vrha bio je veoma naporan jer smo svi bili veoma iscrpljeni i dehidrirani zbog hladnog isusenog vazduha i jakog suncevog zracenja. Sa samog vrha do kampa trebalo nam je cetiri sata. Ostatak vremena tog dana proveli smo odmarajuci se od napornog uspona i hidrirajuci organizam i nadoknadjujuci izgubljenu energiju. Poslednji dan nakon budjenja krecemo od Priuta-11 prema stanici Mir 3,450mnv, gde se ukrcavamo u gondolu koja nas spusta ponovo u civilizaciju.

Elbrus 2016

Za ovaj uspon sam se svakodnevno pripremala. Pripreme su bile veoma naporne, a ukljucivale su svakodnevno trcanje, treninge u teretani, cesta planinarenja koja sam obavljala uz svoje redovne treninge rukometa, kojim se profesionalno bavim.

Dosta napora ulozila sam trazeci sponzore za ovu ekspediciju, sto mi je u principu trosilo mnogo vremena i energije. Za ovu ekspediciju mi je falilo dosta finansijskih sredstava, posebno za nabavku specijalne visokogorske opreme koja mi je bila neophodna za ovako surov i hladan uspon. Na kraju sam zatvorila samo deo finansijske konstrukcije, a ostatak morala da pozajmim, kao i deo opreme koju sam pozajmila od svojih prijatelja planinara i drugih clanova ekspedicije. To sve utice na moral, pogotovo kada vidim kako to rade druge svetske ekspedicije koje u sklopu uspona koriste vodice, nosace i kuvare.

U toku uspona prve simptome visine osetila sam prvu noc u baznom kampu na 3,700mnv. Tu noc osetila sam tesku glavobolju i mucninu i iz tog razloga nisam mogla da spavam. Svakako, bila sam svesna sta me ceka jer se radi o skolskom primeru prilagodjavanja na veliku nadmorsku visinu. Sledece simptome osetila sam na aklimatizacionom usponu na Pastuhove stene gde smo sat vremena proveli na 4,800mnv. nakon dugog i teskog aklimatizacionog uspona. Definitivno najtezi dan bio je zavrsni uspon prema vrhu. Tu noc od uzbudjenja nisam mogla da spavam, tako da sam nenaspavana, kao verovatno i svi ostali, krenula na uspon. Na usponu nas je pratila jako niska temperatura i veoma strma staza. Temperatura te noci spustila se i do 20 stepeni ispod nule. Na delu staze od Pastuhovih stena do sedla  pocela sam da osecam visinske simptome i trpela sam veliku hladnocu zbog lose opreme. Jedva sam cekala da svane i da me Sunce barem malo ogreje. Na sedlo  sam dosla totalno devastirana i promrzla. Vodic iz SUMMIT-a Miroslav Trivic, odmah mi je dao caj, svoje perjane rukavice i perjanu jaknu, kako bih se ugrejala i povratila snagu za dalji uspon. Nakon petnaestak minuta, pocela sam da se osecam bolje i zbog velike hladnoce morali smo da nastavimo da se krecemo. Nastavak uspona od sedla bio je mnogo tezi bez obzira sto smo se kretali mnogo sporije nego do tada. Jedino sto je islo u korist je bilo to da smo nakon pola sata izasli na osuncani deo padine, gde smo dobili novu energiju od Sunca za dalje. Na sam vrh izasla sam jako umorna ali zbog euforije i adrenalina lako sam svoju srecu i zadovoljstvo uspehom podelila sa svim clanovima tima. Silazak sa vrha bio mi je jako naporan zbog velikog Suncevog zracenja koje je kod mene izazvalo dehidraciju zbog unosenja nedovoljne kolicine tecnosti, te sam zbog toga trpela blagu groznicu. Nakon silaska u kamp Priut-11, osecala sam se mnogo bolje, ali i dalje jako iscrpljeno.

Elbrus 2016

Na kraju zelim da se zahvalim svojoj porodici, kojoj je sigurno bilo teze nego meni i prijateljima koji su bili uz mene sve vreme. Posebnu zahvalnost dugujem mojim sponzorima bez kojih za mene ova ekspedicija ne bi bila moguca: Opstina Pozarevac, Opstina Ljubovija, Taekwondo savez Srbije, apoteka MS Farm iz Paracina, PK Vukan iz Požarevca.

POSVETA

Ovaj uspeh sam posvetila svojoj majci koja bi sigurno bila ponosna da je jos uvek sa nama. Najvisi vrh Evrope ne bih ni mogla popeti, da nisam u najtezim momentima mislila na nju i na to koliki je i sama borac bila.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here